ŠARAN
Šaran je, bez sumnje, naša najpoznatija slatkovodna riba. Po njegovom latinskom imenu (Cyprinus carpio) nazvana je čitava riblja porodica – ciprinidae. Nastanjuje veliku većinu nizinskih voda, tekućice i stajaćice. Zalazi i u srednje tokove rijeka, a nalazimo ga i u nekim salmonidnim vodama. Jednako tako šaran se dobro prilagodio životu u umjetno stvorenim vodama poput šljunčara, glinokopa, jezera i akumulacija, gdje pojedini primjerci dosižu impozantne veličine.
Ako mu to ljudi dozvole, šaran je dugovječna riba. Uz optimalne životne prilike, pojedini primerci mogu doživjeti duboku starost od čak šezdesetak godina, pa i više. Kako mu je danas najveći prirodni neprijatelj čovjek, u mnogim zemljama to je presudni, odnosno ograničavajući faktor njegova opstanka. Da bi preživjeli, šarani su evolucijom razvili vrlo jake zaštitne mehanizme preživljavanja. Naime, u borbi za opstanak u životu im najviše pomaže opreznost, dobar instinkt, te zavidna memorija za riblji rod. Sposobnosti da pamte svoja loša iskustva (bježanje s udice, ulove, izmicanje mreži), povezuju ih, te maksimalno koriste u smislu izbjegavanja budućih opasnosti, stvorila je od njih u ribičkim očima mit. Ribolovci su im često skloni pripisavati čak i neke ljudske osobine u vidu lukavosti, mudrosti i prepredenosti. Realno gledajući, takve stvari ne stoje jer je i šaran samo riba, koja se ponaša nagonski i ne može razmišljati. Međutim, šaranova mogućnost pamćenja je doista iznenađujuća. Naročito zadivljuje njegovo brzo navikavanje na opasnosti (konstantna prisutnost ribiča i udica), te suživot s njima.
s
s
Kada sve ovo uzmete u obzir, nadam se da ćete lakše shvatiti kako pojedini primjerci ove lijepe ribe, usprkos čestom ribolovu pa i krivolovu, uspjevaju narasti do 25 i više kilograma težine. S druge strane čini se potpuno razumljivo kako su mlađe i “neiskusne” jedinke puno nepažljivije, te “lakše” i brže nastradaju. Zbog toga je na velikom broju naših voda godinama je bio prisutan prisutan nesrazmjer veličine primjeraka riba ove vrste u populaciji (na mnogima je još i danas). Obično postoji manja skupina starijih, iskusnijih, krupnih šarana, te veća grupa srednjih i manjih, koji se u biti najčešće i ulove. Upravo za onu prvu kategoriju riba, koja se istini za volju razlikuje od vode do vode, ovisno o stečenom iskustvu i ribolovnom pritisku na vodu, vezane su brojne priče i legende, kao i jedna po mnogočemu osobita vrsta ljudi – lovci na šarane. To su pomalo čudoviti ljudi koji ne žale novca, truda ni vremena da bi se približili ovoj lijepoj ribi. Oni su u ribolovu spremni provesti dane i noći, promatrajući živi svijet oko sebe nekim drugim očima, uživajući u prirodi, tišini i samoći. Njima riba nije prehrambeni artikl, već trofej, i u pravilu bliski prijatelj, kojeg pažljivo neozlijeđenog vraćaju natrag u vodu.
Jedna od osobitosti šaranskog ribolova je pravilo da ako iz godine u godinu lovite istim sistemima, jednakim mamcima, te na identičnim mjestima, vaš uspjeh proporcijalno ali sigurno pada. Naime, zbog toga se taktike lova iz godine u godinu sve više i više mijenjaju i razvijaju. Kako uče šarani i amuri, moraju se usavršavati i ribolovci, jer u suprotnom polako ali sigurno ispadaju iz “velike igre”.
s
s
Zanimljivo je kako se razlikuje popularnost lova na šarana među ribičima s raznih krajeva svijeta. U Engleskoj, najvećoj evropskoj ribolovnoj velesili, lov na “kralja” je u posljednja dva desetljeća postao najraširenija ribolovna grana. Sam je šaran zbog svog pomalo čudljivog i intrigantnog ponašanja, te svojih velikih dimenzija, proglašen aristokratskom ribom. Ova je riba na sjevernoameričkom kontinentu vrlo proširena, ali je zbog tradicije lova na druge vrste, kao i mentalitet tamošnjih ribolovaca marginalizirana. U poslijednje se vrijeme i to polako mijenja. I dok su u Japanu pitomi šarani (koi) nerijetko tretirani kao kućni ljubimci, koji se drže u vrtovima i stanovima, pa i obožavama bića, u Australiji je bjesomučno ubijan i progonjen. Tamošnje ga stanovništvo smatra ribljim korovom, koji svojom ekspanzijom prijeti istiskivanjem autohtonih ribljih vrsta.
ŠARANI NAŠIH VODA
U našim vodama živi više morfološki različitih pasmina šarana koji se na prvi pogled razlikuju oblikom tijela, brojem i položajem ljusaka.
RIJEČNI ŠARAN (divljak, vretenac, madžarac, krap)
Autohtoni je stanovnik naših nizinskih rijeka i riječnih rukavaca. Dugačko i vretenasto tijelo mu je u potpunosti prekriveno ljuskama. Ova je pasmina šarana danas najrijeđa u našim vodama, a ugrožena je uništavanjem prirodnih mrijestilišta, presijecanjem prirodnih vodenih puteva i krivolovom. Premda je obično manji od ribnjačkog šarana, u ribičkom ga smislu krase velika borbenost, te je na udici vrlo cijenjena i rado viđena riba.
s
s
PITOMI ILI RIBNJAČKI ŠARAN
Planskom selekcijom na određena svojstva, kao što su broj ljusaka, količina kostiju, masa mišićja, od riječnog su šarana tokom niza godina uzgojene pasmine pitomog ili ribnjakog šarana. Osnovne obilježja uzgojenih pasmina su visoki greben, te snažan i širok trup s puno mišića. Uz to, oni brže rastu i bolje iskorištavaju hranu. U prirodnim uvjetima slobodnog mrijesta križanjem postepeno gube uzgojena svojsva poprimajući prvobitni oblik (primjer šarana s Vranskog jezera). Smatra se da danas postoje četiri osnovna tipa ribnjačkog šarana:
Ljuskavi šaran ("ljuskaš")
Ima zdepasto tijelo prekriveno ljuskama kao kod riječnog šarana. Zbog tog ljuskavog pokrova ribiči ga često pogrešno nazivaju “divljakom”. Od pravog divljeg šarana razlikuje se prvenstveno oblikom tijela (viši i širi greben), ali i nekim drugim uzgojem stečenim osobinama. Ipak, zbog svoje lijepe vanjštine, među lovcima na šarane ljuskaš je izuzetno omiljen ulov.
Maloljuskavi šaran ("špigl")
Ima po hrptu, na repu ili oko peraja manje ili više ljusaka različite veličine. Ovo je ujedno i najzastupljenija pasmina šarana u našim komercijalnim ribnjačarstvima, pa tako i u našim ribolovnim vodama. Ribiči ga vole zbog nešto bržeg rasta. Često naraste do zadivljujućih veličina zbog kojih je riba vrhunske trofejne vrijednosti.
s
s
Goli šaran ("golać")
Na tijelu nema ili još češće ima samo nekoliko ljusaka iza škrga, kod repa ili oko peraja. Tijelo može biti vrlo zdepasto, ali i izduženije premda rijetko potpuno, kao kod riječnog šarana. Rijeđi je u našim ribnjačarstvima, pa tako i u našim ribolovnim vodama.
Veleljuskavi šaran
Ima na zdepastijem ili rijeđe izduženom tijelu red ljusaka, ili nepravilno razbacane veće skupine ljuski duž bočne linije. Red ljusaka na tijelu može se udvostručiti ili utrostručiti, te širiti ili sužavati. Već iz razloga što spada u rjeđe šaranolike stanovnike naših voda, na udici naših ribolovaca je također vrlo rado viđen gost.