Saveti za Uspešniji Ribolov

Jedna, ali vrijedna

Taktika ribolova samo jednom boilom bez prihranjivanja je po meni najzahtjevnija od svih taktika. Za nju je potrebno imati veliko znanje u raznim aspektima šaranskog ribolova i vrlo dobro poznavati vodu na kojoj namjeravate loviti. No najveći problem nije uloviti ribu, već doći na vodu prepunu ribića gdje svi uredno hrane i zabaciti samo svoja tri štapa sa single mamcem i tako loviti 3 dana, to je vjerujte mi veliki problem. Tako da za početak predlažem da počnete loviti ovako samo s jednim štapom od tri dozvoljena. Par godina mi se ova taktika motala po glavi i često sam išao na vodu s namjerom da je isprobam, ali nekako na kraju, bez obzira dal uhvatio ribu ili ne, sam uzeo spod ili kobru u ruke i nahranio. No kad riješite problem sa samim sobom i ne obazirete se dal će netko pokraj vas uloviti više riba i koliko hrani ovo je definitivo jedna od najboljih taktika kako uloviti veliku ribu.

Ovu taktiku volim ne samo zbog toga što smatram da se tako lovi velika riba nego zbog toga što iziskuje najmanje priprema prije ribolova tj. rolanja velike količine mamaca i kuhanja sjemenki, nema napornog raketiranja ili kobranja i daleko je najjeftinija što je meni kao studentu vrlo bitan faktor. Nekako mi je draže provesti vrijeme razmišljajući gdje bi trebao zabaciti koji mamac i sa kojom prezentacijom da ulovim velikog šarana nego da to vrijeme provedem raketirajući. Svi me pitaju kako znam da će riba od tolike površine jezera baš naći moju single boile zabačenu bez ikakvog prihranjivanja, a ja im uvijek odgovaram da šanse uvijek postoje dok su štapovi u vodi. Zar ne? Naravno ovo nije taktika za svaku vodu i neću s njom loviti na vodama tipa Peruče ili Sabljaka, ali za vode tipa Finzule ili Šumbara ovo će biti moj prvi izbor. Ona se koristi na vodama koje su “napadnute” velikim brojem ribića, u njih se bacaju velike količine boila i vrlo su bogate ribom. Na takvim vodama mi nikad nije bio cilj uloviti puno ribe već ciljano uloviti što veću ribu koja pliva u području ispred mene.

Razmišljajući o ovoj tehnici i slušajući priče drugih o ulovima kapitalnih riba na ovakvim vodama shvatio sam da su velika većina njih ulovljene pokraj hranilišta ili na “indijance” koje su bili zabačeni i preko 20m od hranjenog mjesta, što po meni i nema neke veze s hranilištem. Samim time sam došao do zaključka da bi onda takva velika riba sigurno primila i moj mamac da ga nađe negdje na svom putu.

Velika riba

Veliki šarani se definitivno hrani na formiranim hranilištima, ali ga je tamo definitivno najteže uloviti što broj ulova u odnosu na one pokraj hranilišta ili totalno van hranilišta i govori. To mi govori i sama činjenica da je velika većina riba koje sam ulovio izbacila veliku količinu tuđih mamaca kad bi je lagano stisnuo oko analnog otvora. Mislim da je problem u tome što se tamo očito puno opreznije hrani i svjestan je opasnosti te ga je tamo puno teže prevariti. Ako ste gledali Kordine filmove lijepo se vidi kako se riba hrani na hranilištu i koliko puta ispljune mamac prije nego što se ubode ili se ne ubode i jednostavno sita otpliva s hranilišta. Riba se na hranilištu spusti iznad tepiha mamaca, glava joj je u jednom položaju vrlo se lagano pomiče i hrani se usisavanjem naših mamaca i odbacivanjem onog što joj se ne sviđa ili joj je sumnjivo. Ista ta riba kad na svom putu nađe jednu boilu spusti se da je pokupi i kreće dalje što sam i sam nekoliko puta vidio uz obalu na bistrijim vodama. Upravo zbog takvog ponašanja mislim da je puno veći broj velikih riba koje se ulove van hranilišta. Riba ima puno više povjerenja u takve solo mamce i kupi ga bez razmišljanja, kreće dalje i u tom trenutku naša udica treba odraditi svoj posao.

Mamci

Kao i svakom ribolovu mamce moramo prilagoditi tipu vode i taktici koju koristimo. Svakako je poželjno imati više vrsta mamaca različitih oblika, boja i mirisa. Nemojte misliti da takvi mamci moraju biti jako nadipani ili nabrijani sa ekstraktima, zapravo vrlo često se dogodi upravo suprotno. S takvim mamcima sam u pravilu lovio više ribe, ali su one u prosjeku bile manje. Morate voditi računa da u ovom ribolovu ne lovite samo ribe koje su gladne već i one koje su site, ali su znatiželjne. Pošto šarani nemaju ruke svaku stvar koja ih zanima moraju isprobati ustima gdje nama stvaraju šansu da ih ulovimo. Morate biti samo dovoljno maštoviti i lukavi da ih zainteresirate upravo za vaš mamac.

Većini ljudi u ovakvom tipu pada na pamet pop-up boila no ja bi uvijek dao prednost jednoj boili promjera 18-20mm samo umočenoj u dip prije zabacivanja. Mislim da ljudi rade grešku što boile predugo drže u dipu i samim time krupnijoj i opreznijoj ribe postaju sumnjivije. Šarani imaju savršeno razvijen osjetilni sustav i ne trebate se bojat da morate vašu boilu držati satima ili danima u dipu da bi je šaran osjetio ili pronašao. Vrlo je važno obratiti pozornost na oblik mamca, veličinu i boju. Na nekim vodama veće boile puno bolje rade od manjih i obrnuto što dovodim u pitanje sa veličinom prirodne hrane kojom se riba inače hrani tako da na to trebate obratiti pozornost tijekom izbora veličine mamaca.

Inače veliku pozornost pridodajem boji mamaca, ali mislim da je svakako najvažnija za ovakav tip ribolova pa tako često imam iste mamce samo u različitim bojama. Ne dajem prednost florescentinim mamcima u odnosu na tamnije, mislim da svaki rade u svoje vrijeme i na određenoj vodi. Jednostavno ih sve morate imati za uspješan ribolov.

Pop-up boile su svakako poželjne za ovakav tip ribolova i gotovo uvijek je imam na jednom štapu. No puno više ribe sam ulovio tonuće boile, tako da često nakon nekog vremena i taj štap zabacim sa tonućom boilom ili snjegović prezentacijom.

Predvezi i olova

Najčešće lovim ili jako daleko ili jako blizu pa tako prema tome i formiram svoje predveze i olova. Najdraži sistemi su mi helikopter i running rig. Helikopter je definitivno montaža koja najdalje leti i najmanje se petlja što je vrlo bitno, jer svoje predveze nekad ostavljam i po 24h bez da ih prezabacujem pa stoga moram imati potpuno povjerenje u sistem kojeg koristim da se ne bi dogodilo da čekam pored zapetljanih štapova. Vjerujem da velika riba često puta prođe pokraj naših mamaca i vrača se kako bi stekla povjerenje i uvjerila se da su bezopasni ako duže vrijeme stoje na jednom mjestu. Jednom prilikom sam vidio prekrasnog ljuskaša kako se izbacio cijeli van vode na velikoj daljini od obale. Zabacio sam štap točno u kolobar i nisam ga dirao čak 48h dok nisam dobio griz. Zanimljivo je da sam ulovio ljuskaša od 16kg za kojeg čvrsto vjerujem da je upravo taj koji se izbacio. Za predveze koristim obavezno florocabonski najlon dužine do 20cm i najčešće Gamakatsu “Super hook” udice br. 6. Prije sam često lovio s tanjim florocarbonskim najlonima promjera 0.30mm, ali nakon što mi je više puta pukao pod ribom ipak sam prešao na deblje. Prije sam predveze vezao za običnu vriblu “Loop” čvorom radi lakše pokretljivosti, ali mi se pokazao vrlo loš za florocarbon i često puta bi puknuo na čvoru. Tako da sam prešao na “griner” kojeg vežem za virblu s prstenom da bi mu povećao pokretljivost. Vrlo je bitno da udice budu savršeno oštre i male kako bi se što laganije i prije zabole u odnosu na velike, jer imate samo jednu priliku da riba stavi takav single mamac u usta pogotovo ako ga je uzela samo iz znatiželje da vidi o čemu se radi.